Završno izlaganje akademika Mladena Bevande

Pripala mi je čast na završno obraćanje, ali ovo obraćanje nema pretenziju artikulirati zaključke. Ne želi biti ni izvješće, informacija niti zapisnik. Namjera je, nakon pažljivog slušanja kreativnih izlaganja, predočiti vlastite impresije, odnosno sintezu, s podosta autorovih stajališta, jer nije jednostavno artikulirati zaključke nakon što je Konferencija ponudila obilje inspirativnih ideja, teza, prijedloga. Ovo bijaše prava svetkovina za BiH, festival znanosti, europskih tradicionalnih vrijednosti i demokratskih standarda, kritičnosti, objektivnosti. Izlaganja su bila jasna, utemeljena, jezgrovita bez aluzivnog, ezopovskog narativa. Bilo je zadovoljstvo slušati nadahnuta izlaganja.

Konferencija je i pravi pothvat u vremenu zastoja koje je izazvala viša sila. Ali je i dokaz otvorenosti organizatora i nastojanja prema euroatlantskom putu. Slušajući sve, s naročitom pažnjom, pokušao sam izdvojiti pedesetak najfrekventnijih riječi, pojmova, sintagmi. Podsjetit ću na poneke jer su znakovite i gotovo svima zajedničke u izrečenim izlaganjima. O tomu bi se mogao napisati poseban osvrt, pa i prava studija. Evo onih najfrekventnijih: povjerenje, federalizam, jednakopravnost, vladavina prava, suradnja, europske vrijednosti, konsenzus, demokracija, razlike, dijalog, dioba vlasti, stabilnost, pluralizam, kompromis, tolerancija, kultura, multinacionalnost, obveze akademske zajednice, stručnost i znanstvenost, nužnost uključivanja SAD i EU i druge.

Pokazalo se, i u ograničenim mogućnostima mogu se ostvarivati velika djela uz dobru volju, suradnju i valjanu organizaciju. U slobodi, toleranciji, međusobnom uvažavanju predočeno je na kritičan, znanstveno objektivan način toliko važnih, korisnih teza, komparacija, ideja, konstatacija od toliko cijenjenih visokih dužnosnika i znanstvenih autoriteta, različitih svjetonazora, stranaka, zvanja, profesija. Ali postoji suglasnost: BiH nije kvadratura kruga, nije nerješiv problem, a postojeće nepovoljno stanje može ozdraviti samo dosljedna primjena europskih demokratskih standarda, europske političke prakse i kulture. BiH je, i za sudionike Konferencije, neupitna, suverena, cjelovita, zajednica konstitutivnih naroda i građana. Ali to je i zajednica razlika: etničkih, vjerskih, jezičnih, tradicijskih, kulturoloških pa i civilizacijskih. Razlike, međutim, naglašeno je, ne smiju biti prepreka dogovaranju, niti kamen smutnje i razdora, razlog nestabilnosti. Pojedinosti i raznolikosti su jedna od bitnih karakteristika Europe. Europa treba i može biti uzor BiH jer je, kao i druge europske države sličnih razlika – uistinu – Europa u malom.

Imali smo prigodu čuti brojne izlagače iz različitih dijelova svijeta koji su nam približili veoma vrijedna saznanja o federalizmu, konsocijaciji, mehanizmima razdiobe vlasti, s ciljem upravljanja društvenim razlikama, te o glavnim vanjskopolitičkim ciljevima naše domovine BiH – integraciji u EU i članstvu u NATO-u. Mogli smo se uvjeriti u širok spektar ideja i poticajnih razmišljanja.

BiH kao demokratska konsocijacijska federacija mora biti takva da svim narodima i građanima jamči realizaciju njihova punog potencijala, oformljenih identiteta bez subordinacije, nametanja, dominacije, paternalizma ili bilo kojeg oblika osporavanja ili izigravanja demokratskog legitimiteta, uvijek i u kontinuitetu, na svim razinama.

Razlike ne treba potirati, prešućivati, marginalizirati, isticano je. Stvorila ih je i dala povijest. Stoljećima se živi s njima i u njima. Pozivanje na nacionalna, kulturna, medijska, obrazovna, politička, jezična prava nije separatizam, ni podjela države, ni njena slabost, niti razlog za sukobe, razdor, mržnju i sl. Naprotiv, raznolikosti mogu, i trebaju, biti bogatstvo, njena prednost, često se čulo. Domovina se voli i razlikama, posebnostima, pluralizmom, dobrosusjedstvom, međusobnim uvažavanjem.

Politici i mentalitetu koji želi dominirati, biti hegemon smetaju europske demokratske vrijednosti, europski sandardi kao što su pluralizam, federalizam, kolektivna prava, paritet, konsenzus, jednakopravnost, i dr. Živjeti s drugima u miru može samo onaj tko je bez želje za dominacijom, za prisvajanjem prava drugih i nametanjem svoje volje. Ovo je jedna od prvih premisa europske stabilnosti. Nije znanstveno, niti je opravdano svako nacionalno obilježje i nacionalni osjećaj izjednačavati i obilježavati nacionalističkim i šovinističkim etiketama.